Srednja škola Bol, Bol

Putovanje smo započele u petak 7.2.2020. ranim jutarnjem letom iz zračne luke Resnik prema Munchenu odakle smo nakon nekoliko sati imale let za Barcelonu. Nakon što smo uz blagu paniku došle do mjesta gdje nas je čekala prtljaga, uputile smo se prema centru grada i smjestile u apartman nekoliko minuta udaljen od jedne od najpoznatijih šetnica na svijetu- Ramble. Osvježene, krenule smo se prošetati i iznenadile se nedostatkom gužve i tipičnih uličnih umjetnika. Odlučile smo se najprije slikati sa slavnim Kolumbom, na putu do njega susrele nepomičnu umjetnicu odjevenu u zlatno ruho i zadivljene njezinim strpljenjem i vještinom prošetale lukom. Naša lagana šetnja je naprasno prekinuta i pretvorila se u trčanje kada se oglasio znak za razdvajanje mosta kako bi mogla proći jedrilica. Ostatak večeri je prošao ugodno uz laganu večeru na Rambli.

Subotu smo posvetile razgledavanju najznačajnijih znamenitosti u Barceloni. Prva na redu je bila La Boqueria, slavna tržnica gdje smo ostale zatečene bojama, veličinom, okusima i mirisima svega što se prodavalo toga jutra.  Pomalo pod dojmom medijskih napisa o corona virusu, kupile smo nekoliko sokova i odlučile potražiti mjesto za doručak.  Sljedeća postaja su nam bile Gaudijeve La Pedrera i Casa Batlló te najimpresivnije od njegovih djela Sagrada Familia. Oduševljene njegovim genijalnim umom i visinama u koje se vinuo ljudski duh dobile smo snagu kako bi se popele na Židovsko brdo i bacile pogled na nepreglednu Barcelonu. Jedino nam je žao što nismo uspjele popiti kavu na tom prekrasnom mjestu ( nije je bilo u ponudi). Spustile smo se do luke, ručale u restoranu u blizini Morskog akvarija kojeg smo kasnije i posjetile. Ostatak popodneva smo uživale promatrajući neke životinjske vrste koje smo dotad vidjele samo na televiziji.

Rano nedjeljno jutro je započelo pozdravom sa Barcelonom i odlaskom do podzemne željeznice koja nas je odvela do željezničke postaje odakle smo  nakon sigurnosnih provjera krenule do Córdobe. Putovanje je trajalo 4.5 sata, ali nam nije teško palo uz sunce koje je nesmiljeno grijalo i našega ljubaznoga domaćina Rafu koji nas je čekao na ulazu u željezničku zgradu.  Do krajnjega odredišta- Montora nam je trebalo još nekih 40ak minuta. Montoro nam je bio dom sljedećih 5 dana, po samom dolasku smo se rastale sa našim učenicama koje su smještene u obitelji, a mi smo se smjestile u hotel  i upoznale sa belgijskim i talijanskim partnerima.

Ponedjeljak nam je bio jako aktivan. Službeni dio radnog tjedna je započeo uvodnim pozdravima našega Rafe i jedne njegove učenice, našega ravnatelja Alfonsa, gradonačelnice Montora i pročelnice za obrazovanje. Ono što su svi navedeni  u svojim govorima istaknuli se odnosi na jedinstveno iskustvo rada u internacionalnim timovima, stvaranje cjeloživotnih prijateljstava, upoznavanje sebe u nekoj drugačijoj kulturi i hrabrost da se prepusti takvom pothvatu.  Slijedila je kratka pauza, pa predstavljanje videa i prezentacija koje su partneri pripremili prije samoga susreta. Naša ekipa je snimila video koji dočarava jedan od najuspješnijih načina za rješavanje vršnjačkog nasilja, a odnosi se na pristup koji se zove support group approach ( support-podrška). Naši španjolski partneri u školi imaju razvijen sličan sustav koji se temelji na treniranim posrednicima-učenicima koji rješavaju slučajeve vršnjačkoga nasilja. Učenici su dobili brojeve od 1 do 31, zadatak im je bio nositi broj ispred čela ( nisu znali i mogli vidjeti svoj broj), kretati se u krugu, izbjegavati osobe s malim brojevima, a težiti razgovarati sa onima velikih brojeva. Nakon kratke vježbe je uslijedio razgovor o osjećajima koje su proživljavali tijekom iste.  Popodne je bilo namijenjeno kreativnom radu. Naime, prije našeg dolaska su naši partneri razbili popriličan broj pločica kako bi učenici mogli sastaviti mozaik na jednom od zidova u školskom dvorištu. Učenici su dobili naslov No bullying i uputu da tu temu izraze slagajući krhotine kako žele.

U utorak smo svi zajedno posjetili Córdobu koja nas je oduševila Rimskim mostom, Ulicom cvijeća ( njihova dvorišta sa raznobojnim teglicama za cvijeće i obiljem cvijeća su zaštićeno nematerijalno kulturno dobro), Mezquitom ( bivšom džamijom koja je danas katedrala), ostatkom sinagoge i Alcázarom ( bivšom tvrđavom i središtem vlasti). Upravo smo u Córdobi iskusile ljepotu umjetnosti i života koji su rezultat isprepletenih kultura ( u ovom slučaju muslimanske i kršćanske).

Srijedu smo proveli u školi na radionicama o bullying-u, cyber bullying-u, igranju Kahoot kvizova na tu temu i situaciji sa vršnjačkim nasiljem u našim školama. Pogledali smo nekoliko zanimljivih videa koji su nam zorno pokazali da djeca i tinejdžeri ne shvaćaju Internet i društvene mreže kao opipljivu realnost i analizirali rezultate ankete o vršnjačkom nasilju u našim školama koju smo proveli prije mobilnosti. Saznali smo da najveće poteškoće po tom pitanju imaju belgijski učenici od kojih mnogi misle kako se taj problem ne može riješiti. Ostatak radnoga dana su učenici u internacionalnim timovima smišljali tekstove za našu rap himnu.

Četvrtak je dan kojeg ćemo pamtiti kao najljepši dio putovanja jer nam je otkrio čari neopisivo lijepe Seville. Može se pohvaliti prekrasnim Alcázarom čiji prvi kat nije moguće posjetiti jer je rezidencija španjolske kraljevske obitelji, trećom najvećom katedralom u svijetu ( koja je nekad bila džamija), Zlatnim tornjem i Španjolskim trgom koji oduzima dah, ali opet nas se najviše dojmila mješavina kršćanske i islamske umjetnosti i ljepota proizašla iz tog spoja.  Na jednom semaforu je pao i jedan interni dogovor čijem se ostvarenju silno veselimo.

Jutarnji dio petka smo proveli igrajući Escape room na temu opakoga virusa (spasila se ekipa profesorice Kokeze) , izrađujući plakate na temu vršnjačkoga nasilja i njegovih posljedica te snimanju pobjedničke rap himne. Mi profesorice smo doživjele prekrasno iznenađenje od vodstva škole u obliku karanfila i srebrnih ogrlica tradicionalne izrade, a  nakon kratke pauze smo imali sat vremena za oslikavanje platnenih vreća sa motivom dvorišta iz Córdobe. Prepustili smo se umjetničkom dijelu sebe, ali u 2.15 je naša ekipa nakon pozdrava sa ostalim ekipama i prekrasnim domaćinima morala krenuti na 5 sati dug put do Barcelone. Petak smo provele na aerodromu u Barceloni prisjećajući se najljepših dijelova putovanja i iščekujući rani jutarnji let za Frankfurt.

U sunčani Split smo stigle u subotu oko 2 popodne, sretne što smo punim plućima proživjele još jedno obrazovno putovanje i zahvalne što smo na njemu bile podržane sunčanim vremenom i prekrasnim, ljubaznim ljudima.